Po šumi,širom,bez staze,puta,Ježurka Ježić povazdan luta.Lovom se bavi,često ga vide,s trista kopaljana juriš ide.I vuk,i medo,pa čak i ovca,poznaju ježa,slavnog lovca.
Jastreb ga štuje,vuk mu se sklanja,zmija ga šarkapo svu noć sanja.Pred njim,dan hoda,širi se strava,njegovim tragom putuje slava.Jednoga dana,vidjeli nismo,Ježić je,
kažu,dobio pismo.Medeno pismo,pričao meca,stiglo u torbi
poštara zeca.Adresa kratka,slova k'o jaja:"Za druga Ježa
Na kraju gaja"U pismu piše:"Ježurka,brate,sanjam te često
i mislim na te.Evo ti pišemiz kamenjara guskinim perom. Divno li šara! Dođi na ručaku moju logu,požuri samo,ne žali nogu. Sa punim loncemi masnim brkom čekat ću na te,
požuri trkom. Nježno te grlimedena lica i pozdrave šalje
lisica Mica." Jež se veseli:Na gozbu, veli,tu šale nema,
hajd da se sprema.Ježurka Ježić lukavo škilji, pregleda bodlje i svaku šilji. Ako bi usput došlo do boja,nek bude spremna obrana moja.Sunčani krug se u zenit dig'o kad je Ježurka do lije stig'o.Pred kućom-logom, kamenog zida, Ježurka Ježićsvoj šešir skida, klanja se,smješka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi:
Dobar dan, lijo,vrlino čista,klanjam se tebi,sa bodlja trista.Nek perje pjetla krasi tvoj dom, kokoš nek sjedi u loncu tvom!Guskino krilolepeza tvoja,a jastuk meki patkica koja. Živjela vječnou miru, sreći,nikada lavež ne čula pseći. I još ti ovo na kraju velim: ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban,bajni.I jež i lija od masti sjajni. Jelo za jelom samo se niže, Ježurka često zdravicu diže: u zdravlje lije i njene kuće, za pogibiju lovčeva Žuće. Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni. Evo i noći, nad šumom cijelom nadvi se suton sa modrim velom.
Promakna samo leptirić kojii vjetar noćnik listove broji. Utihnu šuma, nestade graje, mačaka divljih oči se sjaje.Skitnica svitac svjetiljku pali,čarobnim sjajem putanju zali. A sova huknu svoj ratni zov:
Drž'te se,ptice,počinje lov!Ježić se diže,njuškicu briše.Ja moram kući,dosta je više.Dobro je bilo, na stranu šala,lisice draga,e, baš ti hvala.Moja je kuća čvrsta k'o grad,prenoći u njoj.Kuda ćeš sad? Tako ga lija za konak sladi, a jež se brani,šta da se radi:Zahvaljujem se pozivu tvom,al' mi je draži
moj skromni dom!Ostani, kume,lija sve guče,moli ga,zove,za ruku vuče.Al' jež,tvrdoglav,osta pri svom.Draži je meni moj skromni dom!Šušteći šumom jež mjeri put,kroz granje mjesec svijetli mu put.Ide jež,gunđa,dok zvijezde sjaju:Kućico moja najljepši raju! Ostade lija,misli se:Vraga, što mu je kuća toliko draga? Kad Ježić tako žudi za njom, bit' će to,bogme,bogati dom.Još ima,možda,od perja pod,pečene ševe krase mu svod.Ta kuća,vjeruj,obiljem sja.Poći ću,kradom, da vidim ja.
0 komentari:
Objavi komentar